ICNAB

HUTBA REISU-L-ULEME U CAREVOJ DŽAMIJI U SARAJEVU

Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.

Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti.

Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan.

Ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na pravom je putu, a ko se – Njemu i Njegovom Poslaniku – ne pokorava, u velikoj je zabludi.

Molimo Allaha, našeg Gospodara, da nas uvrsti među Njegove i Njegova Poslanika pokorne sljedbenike, koji teže Njegovom zadovoljstvu i koji se čuvaju Njegove srdžbe. Mi smo Njegovi i Njemu pripadamo.

Allah je u Svojoj Mudroj knjizi objavio:

Allah je stvoritelj nebesa i Zemlje. On spušta s neba kišu i čini da pomoću nje rađaju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite lađama koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se koristite rijekama; i da je vam da se koristite Suncem i Mjesecom koji se stalno kreću, i daje vam da se koristite noći i danom; i daje vam od svega onoga što od Njega ištete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali,– čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan. (Ibrahim, 32-34)

Allahove blagodati, i one pobrojane u ovim ajetima, i one koje nisu, ljudima su darovane u neizmjerenim količinama i vrijednostima. Bez te dobrote Gospodara svjetova ne bi bilo života, a ni ljudi. U Svojoj velikoj milosti prema svjetovima i prema ljudima, On traži tek malo: da slijedimo Njegove upute i da Mu budemo zahvalni.

Nas muslimane je počastio jedinstvenom prilikom za to. Među dvanaest Njegovih mjeseci u godini odabrao je jedan kao poseban. Ramazan je to jedinstveno godišnje vrijeme u kojem se naše duše mogu smireno i smjerno zahvaliti Stvoritelju na blagodatima kojima ih je obasuo.

U ovome mjesecu osjećamo Allahovu pomoć u svakom trenutku našeg ramazanskog dana, baš onako kako nam je i obećano u riječima Poslanika, a.s:

„Kada dođe ramazan, vrata Dženneta se otvore, a Džehennema zatvore, a šejtani budu okovani.“

Ramazan unosi svjetlo i radost u naše živote, oplemenjuje ih i uljepšava. U tome mjesecu osjećamo više bliskosti, milosti i saosjećanja jedni prema drugima. Naša zajednica dobije novu živost, obnovi se i osnaži.

Namazom i postom iznova otkrivamo svijet oko sebe, i prirodu i ljude vidimo drukčije, potpunije i dublje. Postaju nam jasniji znakovi (ajeti) koji nas okružuju, putokazi koji nam pokazuju pravce našega kretanja prema dobru.

U ramazanu nam se jasnije otkriva i jedno od najvažnijih umijeća naših života: post će izoštriti i očistiti naš srčani pogled, naše duhovno oko će ojačati, pa će nam se istina ukazivati kao jasna i zaokružena stvarnost, a za laž ćemo znati da je obmana i da nam je se valja kloniti.

 

Draga braćo i sestre.

Allah Uzvišeni je obznanio ljudima:ولا تستوي الحسنة و لا السيئة  „Dobro i zlo nisu isto“.

Ova poruka u mjesecu našega jačeg pokušavanja da se približimo obiljima Njegove milosti i zadovoljstva nekako nam se jasnije i bistrije otkriva, a naša čula su usmjerenija ka potpunom njenom značenju. Braćo i sestre, naš je svojevrsni poziv, kao vjernika, da se dobru uvijek prikučujemo i borimo za njega. Što se mi više budemo borili za njega, manje ćemo prostora ostavljati zlu i njegovim protagonistima da dominiraju. Nije nam dozvoljeno da sjedimo u prikrajku i očekujemo da će se drugi boriti za dobro i iscrtavati tu liniju razdvajanja dobra od zla. Nije nam dopušteno da iz ruku ispuštamo sredstva kojima možemo osnažiti dobro i učiniti ga dominantnim u našem društvu i u zajednici u kojoj živimo. Što prije to shvatimo i prihvatimo naši će životi poprimiti drukčiji smisao i upotpunjenje.

Zato, ispunimo ove dane ramazana, koji su još pred nama, našim trudom i nastojanjima da učinimo što više dobra. Neka ono bude usmjereno prema nama samima, a da bismo ga mogli onda činiti i prema porodici i bližnjima. Nemojmo u tome nikako zaboraviti ni naše nevoljnike. Neka i oni osjete ljepotu i snagu dobra i zajedništva u dobru.

U ramazanu izdvajamo sredstva za zekat i sadekatu-l-fitr. To su prvorazredne obaveze, prva farz, a druga  vadžib, svakom imućnom muslimanu i muslimanki. Njihovim neispunjavanjem imućni obaveznik sam podriva temelje svoje vjere. Zekat je materijalna obaveza koja se povezuje s osnovama imana (vjere) i jedan je od temeljnih ibadeta. To je vrlo jasno istaknuto u Časnom Kur'anu:

A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju i da zekat udjeljuju: a to je – ispravna vjera. (Al-Bayyinah, 5)

U našim imecima ima hakka onih koje je Allah pomenuo u Svojoj Knjizi, a koji su naša kušnja i naša odgovornost.

I danas, kao i prije, život naše zajednice određen je mjerom solidarnosti imućnih i njihovom sviješću da život u zajednici osigurava i svačiji život pojedinačno. U ovogodišnjim poplavama je ta istina potvrđena, kada je organizirana Islamska zajednica u BiH i njen fond Bejtu-l-mal, zajedno s drugima, pravovremeno pritekla u pomoć životno ugroženim ljudima.

Allah je naredio uzimanje zekata iz naše imovine: Uzmi iz imetka njihova zekat, da ih zekatom očistiš i blagoslovljenim učiniš, i dovu im čini, uistinu je tvoja dova smiraj za njih. (Tevbe, 103)

Zekat nije olahko shvaćeno dobrovoljno davanje imućnog za potrebe ugroženih u zajednici! To je stroga obaveza, kojom se legitimira pripadnost zajednici muslimana.

Ebu Hurejre prenosi da je Ebu Bekr rekao: „Tako mi Allaha, ja ću se boriti protiv onoga ko bude pravio razliku između namaza i zekata, jer je zekat imovinska obaveza. Tako mi Allaha, dž.š., kada mi ne bi dostavili samo jedan povodac (jednu devu) koju su davali Božijem Poslaniku ja bih se protiv njih borio.“ (Muslim, Iman, 15)

Zekat, koji je propisan i naređen imućnim muslimanima, stavljen je u obavezu kao zaduženje prema potrebama zajednice (umme). Poslanik, a.s., rekao je: “Kada daš zekat na svoj imetak, ispunio si obavezu.“ (Tirmizi i Ibn Madže)

Braćo i sestre.

Vođen nedvosmislenim kur'anskim ajetima o obavezi zekata,  sunetom Allahova Poslanika te postupcima njegovog prvog halife Ebu Bekra, u svojstvu poglavara Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini po ovlastima iz Menšure, a prema Ustavu Islamske zajednice po kojem su muslimani u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji te muslimani izvan domovine, članovi jedne zajednice, obznanjujem da je izdvajanje zekata i sadekatu-l-fitra u fond Bejtu-l-mal Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini obaveza svakog muslimana i muslimanke, proistekla iz Kur'ana, sunneta i idžma'a (koncenzusa) naše Zajednice.

U tim sredstvima je pravo siromaha i slabih, kao i pravo ispunjavanja potreba očuvanja, funkcioniranja i unapređenja rada institucija i ustanova Islamske zajednice u BiH, koje iziskuju vrijeme i mjesto.

Ovom hutbom u Fatihovoj (Carevoj) džamiji u Sarajevu, izvršavam svoju obavezu da, kao reisul-l-ulema, braći i sestrama, muslimanima i muslimankama, skrenem pažnju na dužnost i obavezu izdvajanja zekata i sadekatu-l-fitra u Bejtu-l-mal Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Činim to ponukan Allahovim riječima:

A milost Moja obuhvata sve: dat ću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze naše budu vjerovali.(Al-A'raf, 156)

Upućujem dovu Allahu, dž.š., za bereket u našim životima i poslovima. Bereket dolazi s iskrenošću i predanim izvršavanjem obaveza. Okrenimo se Allahu i pojačajmo naše ibadete. Održajimo međusobne odnose u ljubavi i pažnji prema roditeljima, rodbini, komšijama i prijateljima.

 

Allahu naš.

Spasi od patnji i progona muslimane i sve dobre ljude u svijetu.

Smiluj se ovoj zajednici Tvojih pokornika.

Podari nam mir i napredak na ovoj našoj rodnoj grudi.

Ojačaj nas i daruj nam zajedništvo.

Obraduj nas blagodatima Tvoga blagotvornog mjeseca ramazana.

Smiluj nam se, o Najmilostiviji, i uputi nas Svojim putem.