ICNAB

Poklon Miradža

 

Hvala Allahu Uzvišenom. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas. Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na pravom je putu, a onaj ko se Njemu i Njegovom Poslaniku ne pokorava u velikoj je zabludi. Molimo Allaha, našeg Gospodara, da nas uvrsti među one koji se Njemu i Njegovom Poslaniku pokoravaju, koji slijede Njegovo zadovoljstvo i koji se čuvaju Njegove srdžbe. Mi smo Allahovi i Njemu pripadamo.

Moja draga i blagoslovljena braćo i sestre! Nalazimo se u svetom mjesecu redžebu i prema našem vjerovanju u ovom mjesecu, tačnije 27. redžeba (ove godine Lejletul-Mi’radž je u nedjelju naveče 23. aprila sa akšama) desio se događaj Isra i Mi’radža. Ima mišljenja koja se ne slažu oko datuma, rekavši da niko ne zna za sigurno. Allah najbolje zna. Međutim, svi muslimani se slažu o suštini Muhammedovog alejhisselam Isra' i Mi'radža: Njegovo mistično noćno putovanje i njegovo uzdignuće u nebeske sfere. Neka je vječni Allahov mir i blagoslov na njega.

Časni Kur'an aludira na ovaj važni momenat u prvom ajetu sure Isra: "Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali.* - On, uistinu, sve čuje i sve vidi." (Isra, 1). 

 

Ovaj važan događaj desio prije više od 14 stoljeća. Tada, kao i sada, izazvao je skeptike i cinike da to odbace kao nežta žto je fantazija, i iluzija. Kako neko može putovati stotine milja u jednoj noći, a zatim tvrditi da je putovao kroz nebesa i stigao do božijeg prijestolja? Tada, kao i sada, pravi vjernici imaju isti odgovor: Onaj ko je stvorio nebesa i Zemlju iz ničega može raditi šta god hoće. On može razdvojiti dio okeana da se spase sljedbenici Musaa alejhisselam. On može utopiti faraona u tom istom okeanu. On može poplaviti svijet spašavajući Nuha alejhisselam u lađi. On može pretvoriti rasplamsalu vatru koja se povlači ispod nogu Ibrahima alejhisselam, i narediti joj: "Vatro, budi hladna i ugodna" i, Ibrahim može hodajući izaći iz vatre bez opekotina. Allah može promijeniti svojstva i ponašanje bilo kojeg dijela od Njegovih stvorenja. On nije zarobljen prirodnim zakonima koje je On sam kreirao i uredio. On je Autor. On ih može izmijeniti kako i kada hoće. Neki čovjek je jednom pitao, može li Allah provući devu kroz ušicu od igle? On je odgovorio: Ne samo da Allah moze provući devu kroz ušicu od igle, ako On odluči staviti cijeli dunjaluk, cijelu zemlju kroz ušicu od igle to je Njemu lahko učiniti. On kaže: Kun, feje kuun! “Budi, i ono bude”! Vijekovima prije, to bi možda bilo i činilo se nestvarnim. No, danas, svaki fizičar i naučnik prihvata da, ako je svemir nastao s velikim praskom prije 14 milijardi godina, onda sva materija i energija, svo vrijeme i prostor morajju biti izuzetno gusti i koncentrisani u nevjerovatno malom prostoru, manji od glave od igle, i svakako, manji od ušice od igle. Danas svaki zagriženi naučnik, vjeruje u to. Ali, mnogi od njih se ustručavaju otići jedan korak dalje. Ko je stvorio Veliki prasak? Je li bilo spontano? Jesu li vrijeme i prostor nastali sasvim slučajno? Dakle, mnogi naučnici imaju poteškoća da preduzmu taj ključni sljedeći korak. To je, prihvatiti činjenicu da se veliki prasak nije nije tek tako slučajno dogodio. Sve slijedi Allahovu volju. Kada Allah odredi da se nešto desi, On samo kaže: Kun Feje Kuun! .... Budi, i to bude! Subhanallah!

 

Braćo i sestre, želim podijeliti sa vama 3 stvari: 1. Kazivanje o Isra I Miradžu 2. Značaj Mi'radža i 3. i Poklon od Mi'radža. 

 

Kazivanje je dobro poznato: ima horizontalni i vertikalni aspekt. Horizontalni aspekt je samo putovanje, iz Makke u Jerusalem i nazad, u jednoj noći. Vertikalni aspekt je uzdignuce iz Jerusalema u nebeske sfere i do samog susreta sa Allahom, Uzvišenim i Moćnim. Nama je ispričano da je jedne noći, Poslanik Muhammed alejhisselam spavao u neposrednoj blizini Kabe, kada ga je melek Džebrail probudio očistio mu je srce i postavio ga na Buraka, mističnog krilatog konja. Burak je mogao putovati od jednog horizonta do slijedećeg horizonta u jednom skoku. U pratnji Džebraila, oni su jahali u Jerusalem i odatle su putovali prema nebu kroz sedam nebesa, gdje su se sreli i poselamili ranije Poslanike alejhimusselam, dok se Džebrail nije zaustavio kod krajnje granice nebesa zvane Sidretul Munteha. Ovdje je napustio Poslanika Muhammeda s.a.v.s., jer ni on kao melek nije mogao ni smio ići dalje. Od ovoga mjesta Muhammed alejhisselam je nastavio sam sve dok nije došao do, kako Kur'an kaže: "Kabe Kavsejin," što je daljina dva luka od Allaha. Časni Kur'an jednostavno koristi memorijski opis: "Njegov pogled se nije micao niti kolebao, niti su oči porekle ono što su vidjele ... "Ovo je bio apsolutno najbliži momenat do kojeg je neko ljudsko biće moglo se približiti do Allaha. Allah Uzvišeni i Poslanik Muhammed, mir i blagoslov na njega, sami na kraju, licem u lice. Nema drugih sagovornika, nema nikakvih smetnji. Stvoritelj i stvorenje, i to najbolje od Njegovog stvorenja u direktnoj komunikaciji. Opet u riječima Časnog Kur'ana, Muhammed, Alejhisselam je vidio "najveće znakove od Svoga Gospodara...".

Zatim nam je ispričano da je Muhammed alejhisselam sišao na zemlju, u Jerusalemu gdje je predvodio u namazu sve ostale Poslanike alejhimusselam. Vratio se sa susreta sa Allahom džellešanhu, noseći ovaj blagoslovljeni poklon Miradža, namaz, kao što ga danas poznajemo i praktikujemo. U početku je imao naredbu da muslimani klanjaju namaz  50 puta svaki dan. Ali kada mu je Musa alejhisselam, rekao da ce to biti teško za obavljati, Poslanik Muhammed alejhisselam vratio se nekoliko puta do Allaha i molio Ga da smanji i to je došlo do 5 puta dnevno. Opet mu je Musa rekao da i 5 dnevnih namaza će biti puno, jer su ljudi lijeni i buntovni. Ali, Poslanik Muhammed alejhisselam je odgovorio da mu je bilo neugodno vratiti se opet i pitati Allaha za daljnje smanjenje. Ovaj poklon od 5 dnevnih namaza, je izravan poklon Mi'radža, prije više od 14 stoljeća. Zamislimo na trenutak, kakav bi Islam bio bez namaza, bez precizno detaljnim formalnim namazima. Naša vjera bi bila nešto više od jedne akademske vježbe, nešto sto bi škakljalo naš razum; sistem vjerovanja nekih čudnih ideja o smislu i svrsi života, ali bez presudne veze između Stvoritelja i stvorenog. Namaz je ono što Islam čini da bude više nego samo dobra ideja, da funkcioniše, svrhoviti odnos između Allaha i Njegovih robova Prije Mi'radža muslimani nisu imali pojma o tome kako i kada treba klanjati. Sada mi ne samo da znamo kako i kada, ali i, što je najvažnije, moramo se sjetiti razloga, dijela 'zašto'. Zašto klanjamo? Zašto 5 puta dnevno? Zašto ne samo jednom? Namaz nije ljudski izum. To nije proizvod mašte Poslanika Muhammeda alejhisselam. To je planirano i propisano od Allaha Jedinoga. To je naše božansko dizajnirano sredstvo komunikacije sa Bogom. Ovo je način kako On želi da se okrenemo Njemu, 5 puta dnevno, pored svih naših svjetovnih radosti svakodnevnog života. On ne želi od nas da jednostavno odemo u osamu u hram ili samostan i da Ga se sjećamo, jednom u nekoliko vremena. On želi da Ga se neprestano sjećamo i spominjemo Ga, na pijaci, u našim kancelarijama, u našim kućama i stanovima i tokom našeg slobodnog vremena. Upravo u središtu zivotnih preokupacija, mi moramo zadržati naš duhovni kompas. Moramo zadržati naš moralni integritet. To je pravi izazov. Dok smo zauzeti u uživanju ​​Allahovih blagodati, mi nikada ne smijemo zaboraviti da Mu se zahvaljujemo. Namaz je naša formalna veza sa našim Stvoriteljem. To dovodi naše tijelo, um i dušu u potpunu harmoniju i pokoravanje Allahu. Pravilno obavljen, namaz nam pomaže da njegujemo stav zahvalnosti. Naša srca da ispunimo tišinom, mirom i sakinom, i da razvijemo težnju da se približimo do Allaha. Mi zudimo da budemo u toj blaženoj prisutnosti kao što je naš dragi Poslanik Muhamed imao na Mi'radžu. Namaz je naš vlastiti Mi'radž. 

 

Možda je to najbliže što ćemo ikada biti do Allaha. Sa glavom koja dodiruje tlo, svim udovima usmjerenim prema Mekki, sve naše misli, osjećaji i želje usmjerene prema Allahu, to je čarobni trenutak kada smo postali povezujuća tačka između vremenskog prostora i vječnosti. Na sedždi smo skromna stvorenja prašine, kada isključujemo tijelo, um i dušu i sve drugo osim njegove prisutnosti, možemo postati poput munje koja povezuje nebo i zemlju. U tom trenutku čiste i apsolutne predaje, postali smo uistinu, Allahovi namjesnici, Njegovi namjesnici na zemlji. Braćo i sestre, kad klanjamo kako treba, kao što to Allah naredjuje, tada velike stvari postaju moguće. Nemojmo zanemariti naše namaze. Nemojmo žuriti kroz njih poput neke potrebne, ali nepoželjne navike kao što čistimo zube ili peremo suđe. Koncentrišimo se, meditirajmo i podmladimo se sa ovim prekrasnim poklonom našeg ličnog Mi'radža. Klanjajmo kako treba, sa značenjem i osjećajem. U namazu smo u velikoj dvorani publike Gospodara svemira. Pokazimo Mu našu ljubav, ljubaznost i poštovanje.

 

 Draga braćo i sestre, kada mi muslimani klanjamo, imamo vrlo poseban odnos sa Allahom. Dok drugi trebaju posrednika, mi ne trebamo svećenika, ni rabina, ni nadbiskupa ili čak ni papu da stoji između nas i Allaha. Mi smo mu se poklonili izravno i On nam odgovara izravno. Uzvišeni Allah kaže: "Ja čujem molitve svih koji Me zovu. Neka onda i oni slušaju moj poziv, tako da oni mogu hodati po Pravom putu." Iako nas 70.000 zastora rastavljaju od Allaha, ništa Njega ne razdvaja od nas. On kaže da nam je "bliži od naše žile kucavice." Šta nam još treba da nas uvjeri i osigura u ovo? Bez namaza, bez redovnog, intimnog kontakta sa Allahom, mi izloženi izloženi svim vrstama opasnosti, kako za tijelo tako i za dušu. Namaz nas ultimativno dovodi blizu Allaha. To nas dovodi u sigurnost i zaštitu. Mi nikada ne trebamo i ne smijemo zanemariti naše namaze.

 

Zato se i kaže u jednoj predaji: ˝ Namaz je miradž vjernika.˝ Čovjek se kroz namaz uzdiže. Nije nikakva slučajnost da je namaz propisan upravo na miradžu. Tu je on naređen i kroz namaz se čovjek približava Allahu i shvata da je dunjaluk prolazan. Zato je jedna od posljednjih Poslanikovih poruka bila: ˝ Čuvajte namaz, čuvajte namaz i svoje bližnje.˝ 

 

Namaz koji čovjek obavlja svaki dan pet puta potsjeća i na razgovor između Allaha i Poslanika alejhisselam. Naime, kada je Poslanik alejhisselam prišao blizu Arša pa htio da se izuje čuo je poziv koji mu je rekao:˝ Ne skidaj obuću svoju jer je Arš počašćen sa tvojim dolaskom.˝ Poslanik alejhisselam reče: ˝ Ja Rabbi Ti si mom bratu Musau rekao: ˝Skini obuću ti si u svetoj zemlji Tuva.˝ (Ta-ha, 12). Tada mu je rečeno: ˝ Priđi bliže, o oče Kasimov, jer ti nisi kod Mene kao Musa. Zaista. Musa je razgovarao sa Mnom i on je tražio da Me vidi a ti si Moj miljenik i rekao sam da me niko ne može vidjeti prije tebe.˝ Poslanik s.a.v.s. se približio, zastor je podignut i on je izgovorio poznato ETTEHIJJATU. Razgovor je tekao na sljedeći način:

˝Svi pozdravi Allahu i salavati i dobra djela.˝ Allah mu odgovara: ˝ Neka je selam tebi o vjerovjesniče.˝ Poslanik nesebično nastavlja: ˝ Neka je selam na nas i na sve Allahove dobre robove.˝ Džibril koji je to sve posmatrao izgovara: ˝ Svjedočim da nema božanstva osim Allaha i svjedočim da je Muhammed njegov rob i poslanik.˝

Zato je namaz miradž vjernika i mi u tom svom miradžu razgovaramo sa Allahom. Čuvajmo ga braco i uzdizimo se. I kad se uzdignemo iznad ove prljave zemlje i pogledamo je sa visine nećemo dozvoliti sebi da duše svoje uprljamo. Kada je Poslanik s.a.v.s. završio sa pozdravom upitan je šta želi. ˝ Želim da ukažeš milost mom ummetu.˝ -rekao je. Tad mu je rečeno da pogleda ispred sebe pa je vidi ogromno more, u njemu drvo a na drvetu pticu. Tada mu Allah reče: ˝ Ovo more je Moja milost, ovo drvo je zemlja, a ova ptica tvoj ummet, a u njenom kljunu svi grijesi tvog ummeta. Ako bi ona zemlja iz kljuna pala u more bi li se poznalo. Tako je i sa grijesima tvog ummeta. Zato je i rečeno: ˝ Nemojte gubiti nadu u Allahovu milost.˝ (Zumer, 53.)

Nema griješnika koji, ako se iskreno obrati Allahu tevbom da mu neće biti oprošteno. Tada je Poslaniku alejhisselam rešeno: ˝ Jedna trećina grijeha ummeta je oproštena tvojim dolaskom, jedna trećina šefa’atom, a jedna trećina Allahovom milošću na Kijametskom danu.˝

Za ovu mubarek noć je vezan i jedan važan dan u našim krajevima a to je dan vakifa. Onih koji su kroz život gradili vakufe svojim dušama, a inspirisani kur'anskim riječima: „Allahove džamije izgrađuju oni koji u Allaha i u Onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na Pravome putu“ (Et-tevbe,18), i riječima našeg dragog poslanika Muhammeda a.s. „Ko u ime Allaha sagradi džamiju, Allah će mu sagraditi kuću u džennetu“ Nastavimo da budemo od onih koji ne žale imetaka, znanja, truda u hizmetu i pomaganju naše Islamske zajednice Bosnjaka ovdje u Sjevernoj Americi, ali i Islamske zajednice u našoj domovini Bosni i Hercegovini.

Da nas Allah dželešanuhu pomogne na Njegovom Putu. Amin!

Lejletul-Mi’radž Mubarek Olsun!