ICNAB

Je li Islam kompatibilan sa patriotizmom?

Je li Islam kompatibilan sa patriotizmom?

 

Idući u susret još jednom obilježavanju i proslavljanju Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, kao uostalom i bilo kojem drugom državnom prazniku, uvijek i iznova se otvara pitanje odnosa ljubavi prema vjeri i odanosti svojoj zemlji.

Voljeti svoju zemlju i svoj narod je pohvalno svojstvo. Naš voljeni Poslanik a.s. je to više puta demonstrirao. To je ono što nazivamo patriotizmom. Međutim, kada se bilo koja ljepota i ono što se voli posmatra odvojeno od svog originala, tj. svoga Stvoritelja, ono se pretvara u idol. Kada se svoja zemlja i narod počinju posmatrati odvojeno od svoga Stvoritelja, onda patriotizam postaje nacionalizam i idolatrija, koja svoje obožavatelje tjera da zauzmu stav da je njihova zemlja uvijek u pravu, pa čak i onda kada podržava socijalnu nepravdu. Ovo pravilo bi se moglo jednako primjeniti i na situaciju kada članovi i rukovodioci na svoju političku partiju počinju gledati samo kao na sredstvo za ostavarivanje ličnih interesa.

 

Kako se ne voli svoja zemlja i narod?

 

Muslimani su dužni da se uvijek pridržavaju Allahovih naloga o pravdi. Oni se nikada ne predaju slijepom patriotizmu tj. nacionalizmu, ili partizmu, jer oni u svijest ljudi ubrizgavaju otrovne ideje kako su njihova zemlja, narod i partija superiorniji od drugih, što dalje može voditi šovinizmu i autošovinizmu i neravnopravnom tretiranju drugih i drukčijih.

 

Pored toga što su nacionalisti i partijski fanatici, slijedom svoje nerazumne “ljubavi” prema svojoj naciji, zemlji i partiji, spremni veličati svoj narod i stranku na račun drugih, oni zanemaruju naloge Allahova zakona, pa ideologiju izdižu na nivo koji je za učenja Islama sasvim neprihvatljiv. Islam je nadnacionalan da ne bi postao sredstvo za promociju jedne nacije na račun druge i da ne bi bio zloupotrijebljen u političke svrhe. Muslimanima je nacionalizam donio Zapad kako bi kolonizirao i okupirao muslimane. Nažalost, muslimani ga se nikada nisu oslobodili. Štaviše, on je i danas bolno prisutan, možda više nego ikada ranije. Da bude gore, zbog njega su se vodili i danas se vode ratovi u kojima se pripadnici Islama na najsuroviji način bore protiv svoje braće s kojom dijele istu i zemlju i vjeru.

 

Kako se voli svoja zemlja i narod?

 

Uvažavati simbole, praznike, zastavu, himnu, grb i sl. znači iskazivati spremnost na življenje u toj zemlji, poštujući njene zakone, njenu nezavisnost i suverenitet. Islam nas uči da budemo onakvi kakvi lojalni građani jedne zemlje treba da budu. Da poštujemo zakone, pravo i poredak zemlje u kojoj živimo sve dok ti zakoni ne budu u kontradikciji i agresivnom neprijateljstvu sa učenjima Islama i muslimanima. I ne samo to, muslimani su dužni da se bore kako za svoja, tako i za prava i pravdu drugih.

 

“O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali, - pa, Allah zaista zna ono što radite.” (Kur’an, 4:135)

 

Musliman je dužan da radi na uspravljanju i jačanju one zemlje, koja prihvata i uvažava sve svoje građane bez obzira na rasu, religiju ili jezik; zemlje, koja se bori protiv onih snaga koje se rukovode vizijama etnocentrizma i isključivosti. Nikada ne treba gubiti iz vida da je Muhammed a.s. opisan kao “milost svjetovima”, znak Allahove ljubavi svima, i muslimanima i onima koji to nisu. U svom ispoljavanju ljubaznosti, naš Poslanik a.s. nije zaobilazio nevjernike. Štaviše, bio je ljubazan čak i prema paganima Mekke. Odupirao im se samo onda kada je bio napadan. Sa jevrejima Medine je sklopio ugovore o miru, kojih se pridržavao sve dok ih druga strana ne bi prekršila. U svojoj džamiji je primio grupu kršćana iz Nedžrana na najljubazniji mogući način. Toliko je primjera njegovog lijepog ophođenja sa drugim i drukčijim da se Poslanik a.s. može nazvati najljubaznijim bićem svih vremena i prostora. A Poslanik je samo slijedio naloge koje mu je Svemogući slao u Kur’ani-kerimu. Zato, nije neobično što ga je njegova voljena supruga hazreti Aiša r.a. opisala kao “živi Kur’an”, jer je uspio da u praksu pretoči sve Allahove naredbe, uključujući i ovu, koju vjernici svakog petka na džuma-namazu imaju priliku čuti od svog hatiba:

 

“Allah naređuje da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.”

(Kur’an, 16:90)

 

Jesu li riječi Islam i patriotizam sinonimni?

 

Da se vratimo početnim razmatranjima i razmišljanjima i pokušamo dati zaključne misli o ovoj zanimljivoj temi. Možda bi bilo previše tvrditi da su riječi Islam i patriotizam i danas sinonimne, u smislu da su ciljevi zemlje u kojoj žive muslimani podudarni sa Božijim ciljevima, ali nije previše da se kaže kako npr. muslimani Bosne i Hercegovine ili bilo koje druge zemlje imaju i građansku i islamsku dužnost da vole, brane i grade svoju zemlju.Isto tako, možemo zaključiti da je nasilnički bunt protiv svoje države, u stvari, iskazivanje neprijateljstva prema onom na što nas je Bog obavezao. Stoga, ne biti patriota može da znači biti protiv Boga.

Biti dobar musliman znači voljeti svoju zemlju i biti njen uzoran i lojalan građanin.

Prema tome, na pitanje iz naslova “Je li Islam kompatibilan sa patriotizmom?”, odgovaramo sa: Patriotizam jeste – nacionalizam i fanatični partizam nisu. A Allah najbolje zna.

 

Senad Agić