ICNAB

Uvodno obraćanje predsjednika Sabora Islamske Zajednice Sjeverne Amerike, Dr. Hazim ef. Fazlića, na Saboru u Atlanti

Uvaženi Reis ul Ulema Dr. Husein ef. Kavazović, Glavni Imam mr. Sabahudin ef. Ćeman, dragi gosti iz Bosne i Hercegovine, Razim ef. Čolić, hafiz Mensur Malkić, Rifet Fetić, dragi sabornici i prijatelji, dopustite mi da vas sve poselamim i izrazim iskrenu dobrodošlicu na još jedno zasjedanje Sabora Islamske Zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike.

 

Prije svega želim vam svima čestitati na činjenici da ste dio jednog historijskog pokreta i projekta nastajanja i razvijanja Islamske Zajednice na ovim prostorima. Svaki od vas dao je i daje nemjerljivi doprinos očuvanju Islama i tradicije Bošnjaka, doprinos čiji se rezultati već djelimično vide, a potpuna slika vašeg i našeg rada će se, ako Bog da, sagledati tek za pedeset ili više godina.

 

Godinu iza nas mnogi će pamtiti po burnim političkim previranjima i turbulentnim vremenima, kako na domaćem terenu tako i na globalnom nivou. Ipak, Bošnjaci u Americi ostvarili su u protekloj godini značajne rezultate na kojima bi im i najuspješnije manjinske zajednice mogle pozavidjeti.

 

Dolazim iz Čikaga, gdje su sva tri naša džemata ostvarili zapažene uspjehe. Bosanski Islamski Kulturni Centar pokrenuo je inicijativu i već sakupio nekoliko stotina hiljada dolara za novu džamiju. Džemat Sabah za jednu noć prikupio je oko pola miliona dolara i kupio crkvu, čija je adaptacija već u toku. Džemat u Northbrooku sakupio je preko stotinu hiljada dolara i investirao u renoviranje četredestogodišnje džamije. Osim toga, u istom džematu pokrenuta je inicijativa za kupovinu vakuske kuće čija je vrijednost preko četiri stotine hiljada dolara.

 

Danas smo u Atlanti, gdje vrijedni Bošnjaci otvaraju svoju džamiju koja ima maksimalne uslove za održavanje vjerskih aktivnosti. Slijedeće sedmice smo u St. Louisu, gdje se još jedna bošnjačka džamija otvara. U Detroitu jedan od dva džemata donio je odluku o kupovini crkve u vrijednosti o šest stotina hiljada dolara. Nedavno je u Sirakuzu za jednu noć skupljeno preko pola miliona dolara za izgradnju džamije. U De Mojnu bošnjački džemat je dobio dozvolu za izgradnju prve džamije sa munarom u toj državi na prostoru od preko sto dvadeset hiljada metara kvadratnih.

 

Ovo su samo neki od kapitalnih projekata koji su obilježili prethodnu godinu među Bošnjacima Sjeverne Amerike. Svi ovi projekti su inicirani i ostvareni od strane voluntera-dobrovoljaca, koji ne samo da ulažu svoje vrijeme, znanje i trud u gore spomenute projekte, već doniraju zanačjana materijalne sredstva za iste. Stoga, moramo biti svjesni da je Islamska Zajednica kao i mnoge druge organizacije, prije svega zajednica dobrovoljaca i donatora. Zajednica ljudi dobre volje. Zajednica u koju se uključuje dobrovoljno, bez pritiska i ucjene, i zajednica u kojoj se dobra volja pojedinaca održava, kultivira i jača. Zajednica u kojoj se ništa ne „mora“ već sve „treba“. Zajednica u kojoj se ne zapovijeda, već uljudno „zamoli“ i više nego očekivano ostvari. A ono što naša Zajednica trenutno ostvaruje, niko nije očekivao prije deset ili više godina.

 

Ipak, ne dozvolimo da nas naši uspjesi zanesu, a rezulati zaslijepe. Istina je da nikad nismo bili organizaciono i kadrovski jači i spremniji, ali sudeći prema iskustvima drugih zajednica i starijih džemata, ubrzo ćemo se susresti sa izazovima odrođavanja, asmiliacije i smanjenja članstva. Stoga, kako nas Kur'an u suri Jusuf uči, u vrijeme izobilja spremajmo se za vrijeme oskudice. Da bi spremno dočekali budućnost, na ovome ali i sljedećim saborima govorit ćemo o viziji i strategiji za budućnost. O tome će, kako iz dnevnog reda možete vidjeti, govoriti naš Glavni Imam, ako Bog da.

 

Kao predsjednik Sabora, ali prije svega kao dugogodišnji imam u dijaspori, dužnost mi je ukazati na nekoliko polja gdje je potrebno investirati naš trud, vrijeme, znanje i materijalna sredstva.

 

·         U prvom redu to su djeca i omladina. Omladinski susreti, radionice, tečajevi arapskog jezika, porodične večeri, mektepska nastava, udžbenici, ekskurzije, kvalitetan nastavni kadar, omladinski kampovi, mektepska takmičenja, itd., su projekti o kojima moramo, ne samo govoriti, nego i ulagati značajna materijalna sredstva. Kako nam je drago vidjeti lijepo uređene zgrade, neka nam je još draže vidjeti lijepo okupljenu našu omladinu. Kako uživamo u prostranstvima naših džamijskih prostora, neka još više uživamo lijepoti odgoja naše djece.

 

·         Druga investicija je ulaganje u žive vakufe, odnosno zadužbine iz kojih ćemo moći imati samoodržive projekte u budućnosti. Ovu temu nismo dovoljno istražili niti na njoj radili. Za istu nam je potrebna pomoć struke i stručnjaka kako bi takve projekte mogli uspješno započeti.

 

·         Treće, smatram da ne smijemo biti slijepi na dešavanja oko nas. Moramo biti zabrinuti općim stanjem muslimana u Americi i nastojati doprinijeti boljitku našeg položaja u društvu u kojem živimo. U ovoj državi živi oko tri i po miliona muslimana, što nas čini tek jedan procenat od cjelokupne američke populacije. Sami ne možemo daleko stići. Na našem putu potrebni su nam prijatelji i partneri drugih vjera i manjinskih zajednica. Stoga, moramo biti više otvoreni kako za unutar-religijsko, tako i za međureligijsko djelovanje. Dio naših financija i energije potrebno je usmjeriti ka zajedničkim sastancima, seminarima, konferencijama, iftarima, posjetama, projektima, sa drugim vjerskim zajednicama, našim prijateljima kršćanima, jevrejima, hindusima, sikima i drugima.

 

Dragi sabornici,

 

Danas svojim prisustvom vi pokazujete visok nivo ljubavi prema svojoj vjeri, zajednici i domovini. Vaš angažman dokaz je visokog stepena odgovornosti prema stvarima islama i naših džemata. Molim vas da u tome i ova dva dana ustrajete. Ne dozvolimo da nas naše emocije odvrate od našeg cilja. Ne dozvolimo da nas naše nepoznavanje materije ili međusobno nerazumijevanje zaslijepi da nekog uvrijedimo ili mu zlo nanesemo. Dozvolimo drugima da iskažu svoje mišljenje jer je to dio Božije pravde adla, i tuđeg prava haka.